…I STRANCI…
U Beču su decenijama vidljivi i čujni ne samo na ulicama i u parkovima, nego i u svakoj firmi za čišćenje i pomoćnoj službi, u menzama i vešerajima, na svim gradilištima, u svakom supermarketu i većini drugih prodavnica, u gotovo svim restoranima i brojnim privatnim domaćinstvima. U gradu ne postoji nijedna javna površina koju ne čisti i ne pere ruka nekog stranca ili strankinje. U komunalnim službama i dalje rade uglavnom Bečlije, jer je posao siguran i dobro je plaćen. I oni, međutim, polako nestaju, što predstavlja direktnu posledicu stalnog smanjivanja austrijskog nataliteta. Grad bi bez stranaca bio mnogo manje čist odnosno nepodnošljivo prljav! Mnoge Bečlije rado previđaju doprinose stranaca opštem dobru u zajedničkom gradu. Beč strancima osim za čistoću ulica i kuća treba biti zahvalan i zbog proizvodnje budućih poreskih obveznika. Da nema stranaca, mnogi nemoćni stari ljudi bi bili sami i očajni, jer njihova deca o njima najčešće ne mogu (ili neće) da se brinu. Ovde je odnos prema starima generalno drugačiji nego u domovinama mnogih stranaca. Oni stare Austrijance ne neguju savesno i brižno samo zato što im trebaju pare i na radnom tržištu nema drugih šansi, nego ih i sažaljevaju sećajući se svojih ostavljenih roditelja.
(…)
